Priča o ehinaceji

Početkom 50-ih godina 20. stoljeća Alfred Vogel živio je neko vrijeme u indijanskom plemenu Sioux u Sjevernoj Americi. Način na koji su starosjedioci iskorištavali snagu prirode za svoje zdravlje zapanjio ga je. S vremenom se između poglavice Crnog Jelena i istraživača iz daleke Europe razvilo prijateljstvo koje se temeljilo na dubokom međusobnom poštovanju.

Crni Jelen upoznao je Alfreda Vogla s indijanskim načinom liječenja i tajnama indijanske medicine. Prenio mu je i znanje o biljkama, a naročito ono koje je postalo značajkom Alfreda Vogla – liječenje ehinacejom (lat. Echinacea purpurea). Siouxi su poznavali tu biljku već više generacija i koristili su je kao višenamjenski lijek: za vanjsku primjenu kod ugriza zmija, rana i nagnječenja, a za unutarnju kod jačanja obrambenog sustava organizma.

Pri kraju Vogleovog boravka u Južnoj Dakoti, poglavica Crni Jelen poklonio mu je šaku sjemenki ehinaceje. Alfred Vogel donio je vrijedan dar u Švicarsku i počeo vrlo uspješno uzgajati biljke. Danas postoji ljekoviti pripravak od te biljke biljka A. Vogel Echinaforce®, a izrađuje se od istih sjemenki koje je Alfred Vogel dobio od Crnog Jelena.

Iskustvo s ehinacejom

U knjizi Narodni liječnik Alfred Vogel piše: “Kod liječenja rana stekao sam zanimljiva iskustva. Kad sam jednom rano ujutro kosio travu, oklizuno sam se po strmini livade, po rosnoj travi i pritom sam se jako posjekao po lijevoj nozi. Budući da sami najvjerojatnije ozlijedio i manju arteriju, rana je jako krvarila. U pravilu, ranu uvijek ispirem nerazrijeđenim Molkosanom jer se taj prirodni ekstrakt mliječne kiseline pokazao odličnim sredstvom za zaustavljanje krvarenja. Zatim sam htio pokušati s Echinaforceom te sam na krvareću ranu stavio komad vate namočen u tinkturu Echinaforcea, nabrao sam na vrtu svježe lišće echinaceje i stavio ga na ranu. Potom sam sve povio gazom. Iako je zavoj odmah promočio, nastavio sam pažljivo obavljati ostale poslove na otvorenom. Kad je rana prestala krvariti, povezao sam zavoj starim rupcem i još sam malo hodao uokolo. Kroz noć sam sve ostavio kako je bilo i očekivao uobičajene poteškoće. Suprotno očekivanjima, nisam osjetio nikakve bolove. Poznato kuckanje i tupa bol koje prati veće rane uopće nije započelo. To me je razveselilo, a još sam se više razveselio čarobnom djelovanju te jednostavne biljke. Tek sam za tri dana pažljivo odlijepio zavoj kako ne bi još više ozlijedio 5 cm dugu ranu. Odrezao sam skoro svu vatu pod palcem. Držao se samo gornji rub vate. Prema opisanom liječenju, sve je lijepo zaraslo. Ponovno sam na ranu postavio svježu vatu, namočenu u Echinaforce. Dodao sam nove svježe listove echinaceje, baš kao što to čine Indijanci. Iznenadilo me čudesno djelovanje. Bez upale i praktički bezbolno rana je lijepo zacijelila. Ali imao sam peh – prilikom radova u šumi jedan od mojih zaposlenika teškom mi je cipelom stao baš na tu ranu. Ta nesmotrenost nanijela mi je veliku bol. Vidio sam sve zvijezde. Rana se opet otvorila i počela lagano krvariti. Nova obloga tinkture od Echinaforcea smirila je krvarenje i ublažila neugodu u razmjerno kratkom vremenu. Moram priznati da su me sva dobra iskustva s tom biljkom jako razveselila i uvjeren sam da će ljekoviti pripravci koje nam daju suptropska područja i u biološkoj medicini igrati veliku ulogu. Razveselila me je i činjenica da ehinaceja ne uspijeva samo u suptropskim područjima već i kod nas (u Švicarskoj). Uzgojio sam je u Teufnu i Engadinu i jako dobro uspijeva. Snažno engadinsko sunce jača djelotvornost ove biljke u dolini jer sunce je u Engadinu snažnije i po snazi bliže meksičkom suncu.

Mogućnost dobivanja dragocjenih i neškodljivih lijekova iz biljaka vjerojatno je mnogo veća, prema mišljenju širokog kruga poznavatelja. Zato je poželjno da se istraživanja preusmjere od isključivo kemijskih na biljno i biološko područje. Predlažem i podrobniju analizu spoznaja o ljekovitom bilju tzv. neciviliziranih naroda, umjesto da ih s prezirom odbacujemo. Pravo ispitivanje njihovog bogatog iskustva moglo bi nam donijeti mnogo koristi.”

Voglovi su zapisi s dopuštenjem izdavača preuzeti iz knjige A. Vogel, Narodni liječnik.