Nimalo umjerena avantura u Moskvi

Moskva već dugo zauzima visoko mjesto na mojoj listi neposjećenih destinacija, i sad je konačno došlo vrijeme da je prekrižim. Stigao sam do posljednje postaje moje transmongolske avanture, velike (u doslovnom i prenesenom značenju) ruske metropole.

Lista must-see mjesta koje sam planirao posjetiti u Moskvi bila je toliko duga da je nikako nisam uspijevao uklopiti u raspored u tri dana, koliko sam planirao biti tamo. Ne bih ga uspio realizirati čak ni da se mogu teleportirati od točke A do točke B (a nažalost, umjesto toga osuđen sam na vožnje metroom i po više od sat vremena). Zato sam samo zgužvao itinerar i bacio ga u smeće. Gdje me moskovski putevi odvedu, dobro me odvedu. Siguran sam da mi neće biti dosadno.

Grad ekstrema

Kad bi morao ukupni dojam Moskve opisati jednom riječju, to bi bila riječ – ekstremi. U tom gradu nema umjerenosti. Od ekstremnog raskoša do potpune jednoličnosti, od jarkih boja do totalnog sivila, od ekstremnog luksuza do teškog siromaštva, od ekstremne hladnoće do teških vrućina… A ja sam od ekstremnog kašlja koji me mučio na putovanju dosegao potpuni mir u plućima i bio spreman istražiti svu šarolikost ovog grada.

salveo-blog-na-marginama-svijeta-moscow-travel-cold-isla

Dođeš u centar Moskve i odmah ti oči ispadnu – fascinantna, bajkovita arhitektura, umjetničke slike na zidovima ulica, primamljivi izlozi… Ne znaš gdje bi prvo gledao. Odeš nekoliko metro stanica u periferiju i pogledaš oko sebe – siva zgradurina 1, siva zgradurina 2, siva zgradurina 3, 4, 5 itd… Sve iste, sve masivne, sve udaljene jedna od druge, kao da su planski izgrađene da se osjećaš maleno. U jednoj od takvih zgradurina bio je i moj smještaj koji sam pronašao u zadnji čas, na 16. katu, sa zidnim tapetama kojima ne želim znati godište (niti kad su zadnji put očišćene) i prozorima zalijepljenim izolir trakom.

Bakica koja mi je iznajmila stan, naravno, nije znala engleski. Gledala je moju putovnicu dok sam joj slovkanjem pokušavao objasniti najosnovnije stvari i samo me prekinula i rekla “Nu davaj po harvatski…” Ona je mene sve razumjela – ja nju ništa, ali uspjeli smo nekako obaviti primopredaju. Autentični “doživljaj” dobio sam po nimalo skromnoj cijeni – koliko je bilo derutno, toliko je bilo i skupo.

Zdravlje ne voli ekstreme

Za večernji izlazak u grad nisam imao ništa prikladnije za obući od debele perjanice koju sam brzinski kupio u nekom naselju blizu Bajkalskog jezera kad je hladnoća postala nesnosna. Mislim da je to najdeblji komad odjeće koji sam ikada posjedovao, a malo je reći da sam u njemu izgledao smiješno. No, nisam htio riskirati sa sjevernim vjetrom koji je prema večeri puhao sve jače…

salveo-blog-na-marginama-svijeta-moscow-travel-metro-pollution-isla

Čak ni ta teška, debela jakna nije puno pomogla protiv naleta ledenih vjetrova koji te mlate po kostima. Nikad u životu nisam bolje shvaćao sudbinu jadnog Akakija Akakijeviča iz  Gogoljeve “Kabanice”… No, što se dogodi kad uđeš u metro? Totalna suprotnost, naravno – stiskavac i teška sauna. I onda opet izađi na vjetar znojan ispod jakne… Srećom, jakna je imala i duboke džepove pa sam se mogao dobro opremiti isla pastilama da moje grlo skupo ne plati ove ekstremne promjene.

Show se mora nastaviti

Centar grada u svjetlima navečer izgleda toliko spektakularno da sam istrpio hladnoću, a onda sam planirao malo zaviriti u moskovski noćni život. Probao sam ući u nekoliko klubova, no, nakon kratkog pogleda na moju preveliku perjanicu i dvotjednu bradu, zaštitari su me samo pogledom otpravili u drugom smjeru.

salveo-blog-na-marginama-svijeta-moscow-nightlife-cold-isla

Već kad sam se pomirio da ću morati odustati i provesti večer u svom “veselom” apartmanu, u nekom zabačenom uglu privukao me natpis – “Караоке”, ili, po našemu – “Karaoke”! Tamo nije bilo zaštitara. Atmosfera je bila ležerna, uglavnom studentska ekipa, a s pozornice su na rusko-engleskom naglasku amaterskih pjevača vrištali američki hitovi. Odmah sam se udomaćio u prvom slobodnom separeu, a nitko me nije posebno doživljavao. Ja ne bih bio ja, da nisam odlučio to promijeniti. Ruski čaj bio je moje piće za večeras, a odlučio sam ga začiniti okusom trešnje isla medic pastila – mog glavnog aduta za glas. Ako se i moram ekstremno osramotiti, onda je zabačeni moskovski birc savršeno mjesto za to! Pozornice, stižem…. :)