Kralj urbane džungle: Stari se…

Sjećam se dana, kad sam, kao dijete, prvi put čuo ženski urlik.

Drama koja je proizašla nakon tog istog urlika nije mi bila jasna do dan danas. Moja, onda iznimno mlada mama (za koju sam, kao i sva djeca za svoje roditelje, mislio da ima barem 50 godina i da je stara) istrčala je iz kupaonice bjesomučno tražeći papir na kojem je zapisala broj telefona svoje frizerke. Tata i ja smo bezuspješno tražili razlog tragedije u njenim očima, dok je nervozno hodala od ogledala do ogledala pogledavajući svoj desni profil.

U pitanju je bila sijeda vlas…

Kako sam rekao, drama mi nije bila jasna do dan danas. Baš danas. Kad sam ugledao ne jednu, već lijepu kolekciju sijedih iznad desnog uha.

Nisam urliknuo, razumije se, ali duboko u meni (počevši od želuca) kolala je drama iste jačine kao mamina prije kojih dvadesetak godina.Uvjeravajući se da je stvar samo jutarnjeg odsjaja sunca, odradio sam svoju rutinu u teretani ne pogledavajući se u ogledalo ne bi li naišao na taj nemili stručak.

U hodniku me ulovila kolegica iz kadrovske, očekivao sam da će uočiti blještavi pramen i izgovoriti nešto tipa “muškarci stare kao vino…”, ali samo mi je dobacila da me direktor treba u uredu odmah i odjurila dalje. Naravno, osjećaj ostaje u želucu i ne prelazi na lice i stav koji ostaju besprijekorni. Pred vratima već čujem glasan smijeh koji dopire iz ureda direktora. Otvaram vrata, a u uredu stoji neki tip i dovršava rečenicu od kojeg šefa lovi urnebesan smijeh.

Okrene se prema meni i shvatim tko je – tip iz teretane od nekidan. Šef ga je predstavio uz epitet “pojačanje u Odjelu”. Stisnuli smo si ruke, a kroz glavu mi je proletio bench na kojem je ispustio dušu.

  • Momci, bilo bi dobro da se odmah bolje upoznate, odsad ćete intenzivno surađivati. – dobacio je šef.

Nisam se mogao oteti dojmu kako dotični ima više sijedih od mene, kako mu je osmjeh gurnuo bore oko očiju, kako nosi veći konfekcijski broj i kako sam morao stisnuti šaku u pozdravu jače nego inače. Koliko će mi, to iskusno pojačanje dati problema i jesam li, sa svojih 15 sijedih uopće dostojan protivnik?

Koliko dob, u kojima ja od nedavno skupljam zadnju trećeg desetljeća, čini muškarca atraktivnijim, moćnijim, sposobnijim?

Koliko dob potiče muškarca da radi više na sebi, da izbjegava razmišljati o kompleksima koji nikad nisu, niti će, biti dramaturški popraćeni poput onih koje doživljavaju žene?

Ne znam ima li Gaga sijede, nisam nikad obratio pozornost na to ima li celulita i koliko joj se bore jače vide kad se namršti ili smije. Kako to da sam primijetio sve znakove zrelosti na novom kolegi, kako to da sam isto vidio na sebi i toliko uspješno komparirao oba?

Pogađa li kriza srednjih godina više žene ili muškarce?

Do kraja dana sam zaboravio na sva svoja suluda razmišljanja, sve dok nisam došao kući.

  • “Baš ti lijepo pristaju ove sijede iznad uha, znaš…

Izgledaš puno zrelije.” – rekla mi je voljena dok je mijenjala programe na TV-u

  • “Mogao bi počastiti koga da proslaviš to novo razdoblje.”

U pravu je, trebam biti ponosan na svoje sjede, pa vas častim.

Zanima me što vi mislite o krizi srednjih godina? Imate li svoju priču?
10 najzabavnijih komentara na Facebooku nagrađujem malim poklonom pažnje mojih omiljenih isla pastila za grlo.