Kašalj u dječjoj dobi 4. dio – Upale dišnih puteva

Doc. dr. sc. Milivoj Jovančević, primarijus, spec. pedijatar

Kako se nositi s upalama dišnih puteva kod djece?

Većina upala dišnih puteva popraćenih kašljem prolazi spontano – bez pomoći liječnika i antibiotika. Uklanjanjem sekreta iz nosa i vlaženjem pomažemo prirodnim mehanizmima obrane sluznice.

Vlaženjem zraka, ispiranjem nosa fiziološkom otopinom i uklanjanjem sekreta iz nosa otvaraju se nosni hodnici i osigurava prirodni put disanja. Naime, nos je poput klimatskog uređaja: u njemu se udahnuti zrak čisti, vlaži i zagrijava prije odlaska u donje dišne puteve. Uz to, strujanje zraka kroz nos olakšava i samo čišćenje sluznice nosa, čime se smanjuje mogućnost nastanka upale uha. Kod svake prehlade uputno je postaviti dijete u ležeći položaj s povišenim uzglavljem. Temperatura zraka u prostoriji u kojoj dijete boravi treba biti između 18 i 20C. Postavljanjem vlažne plahte iznad krevetića ili uz uzglavlje djeteta smanjit će se neugodan osjećaj pečenja i suhoće sluznice.

Sirup – da ili ne?

U razumljivoj želji roditelja da pomognu djetetu koje kašlje, nerijetko posežu za sirupima koji se mogu kupiti bez liječničkog recepta. No, valja imati na umu da postoje sirupi za suhi i nadražajni kašalj, te oni za iskašljavanje, većinom na biljnoj bazi, ili od meda i mednih pripravaka. Načelno, djeci mlađoj od godine dana ne treba davati nikakav sirup za kašalj. Ako je kašalj jačeg intenziteta, posjetite liječnika i on će preporučiti odgovarajući lijek. Za sve dobne skupine, od najmlađih pa do odraslih, preporučuje se povećati unos tekućine. Time se učinkovito pojačavaju vlaženje i čišćenje sluznice dišnih puteva. Nekritičnim davanjem sirupa mogu se izazvati mnogi problemi.

Ako dijete boluje od alergijske astme i preosjetljivo je na neke vrste peludi, svakako bi trebalo izbjegavati sirupe na bazi meda, jer postoji mogućnost da se pelud nalazi i u medu. Djeci mlađoj od godine dana također ih ne treba davati s obzirom na to da rano izlaganje medu povećava učestalost alergijskih bolesti u kasnijoj dobi. Nadalje, sirup koji snažno potiče vlaženje sluznice dišnih puteva s ciljem olakšana iskašljavanja i čišćenja, kod male djece koja imaju izraženu opstrukciju najmanjih ogranaka bronha, može pogoršati kašalj – naprosto se guše u sekretu kojeg ne mogu iskašljati. Kod izbora lijeka za kašalj pripazite na registracijski status proizvoda i dajte prednost onima koji su registrirani kao lijekovi, a ne dodatci prehrani. Za registraciju i biljnih lijekova potrebna je opsežna dokumentacija o učinkovitosti, sastavu i neškodljivosti, što je od posebne važnosti kad ga uzimaju djeca. Uzimanje sirupa zbog kašlja uzrokovana curenjem nosa gotovo nema svrhe – kašalj uklanja sekret koji se cijedi u niže dijelove dišnog puta, gdje je sluznica zdrava.

Kapi za nos?

Nažalost, i ovdje se susrećemo s neopravdanom uporabom tzv. magičnih kapi za nos. Riječ je o kapima koje sadrže antibiotik (garamycin), kortikosteroid (dexamethason – smanjuje upalnu reakciju) i efedrin (supstancija koja stisne krvne žile u sluznici, pri čemu nos postaje prohodan). Posljednje desetljeće suočavamo se s golemim porastom otpornosti bakterija na antibiotike. U dječjoj dobi naročito je opasna otpornost na vrlo raširenu bakteriju Streptokok pneumonije (Pneumokok), koja vrlo lako postaje otporna na sve antibiotike. Infekcije takvim sojevima (upala uha, pluća ili moždanih ovojnica) iznimno su opasne zbog nemogućnosti učinkovita liječenja. Kapi ne mogu riješiti infekciju u nosu, jer uglavnom skliznu donjim dijelom nosa u ždrijelo. Bakterije preživljavaju i povećava se mogućnost nastanka njihove otpornosti. Dijete proguta i znatne količine kortikosteroida, što se odražava na cijeli organizam.

Ispravna prehrana, unos dovoljne količine vitamina i minerala (npr. nedostatak željeza uzrokuje slabokrvnost i slabi otpornost organizma), te dovoljno odmora nužni su preduvjeti dobrog zdravlja.

Kako spriječiti upalne bolesti dišnih puteva?

Poznato je da su najzdravija djeca koja se po cijele dane igraju vani šmrkavci crvenih obraza. U čemu je tajna njihova zdravlja?

Sluznica dišnih puteva ima učinkovite mehanizme koji je štite od brojnih “napadača” (bakterije, virusi, gljivice…). Na površini sluznice nalazi se sluz koja sadrži sluznička protutijela, koja trenutačno uništavaju potencijalne napadače. Sluznica ima trepetljike koje svojim treperenjem uklanjaju sve što se na sluzi prikupi i taj sekret obično iskašljavamo ili ispušemo kroz nos. Bolesti dišnih putova najčešće su u jesenskim i zimskim razdobljima. Tada djeca uglavnom borave u zatvorenim, grijanim prostorima. U prekomjerno zagrijanim prostorijama suhi zrak posuši sluznicu dišnih putova: sluz se zgusne, nema protutijela, trepetljike se slijepe – čišćenje sluznice prestaje i ona postaje suha i ranjiva. Izlaskom na svjež i hladan zrak sluznica reagira i počinje pojačano lučiti sekret (djeci curi nos kad je zima, suze oči) – time se pojačava učinak čišćenja. Djeca koja borave u zadimljenim prostorijama višestruko češće obolijevaju od upala dišnih putova (npr. tri puta češće obolijevaju od upala uha ili od bronhitisa). Jednako tako, život u područjima visokih razina onečišćenja zraka višestruko povećava učestalost upala dišnih puteva.

Treba se kretati

Osim što donosi sa sobom već opisane probleme suhog i toplog zraka, boravak u zatvorenom prostoru povezan je s manje kretanja. Kretanjem (trčanje, rad) se ubrzava disanje, strujanje zraka postaje višestruko brže, a time i čišćenje dišnih puteva. Dok dijete mirno sjedi, zrak se izmjenjuje tek u trećini pluća, a u preostalom dijelu nakuplja se sekret i ustajali zrak koji pogoduje razvoju bakterija. Tjelesna aktivnost i neposredno stimulira stvaranje imunosti.

Čistoća             

Iznimno je važno znati da se većina upala dišnih puteva širi rukama! Smatra se da je najopasnije ući u prostoriju u kojoj boravi prehlađena osoba, no pokazalo se (pogotovu kad je riječ o predškolskim ustanovama) da se pranjem ruku (djece i njegovatelja) i korištenjem papirnatih ručnika (ili svako dijete treba imati svoj ručnik) znatno smanjuje učestalost obolijevanja. Djeca obično rukama raznose sekret koji se na njima nakupi zbog kašljanja (stavljanje ruke na usta tijekom kašljanja) ili brisanja nosa. Poučite djecu da kišu i kašlju u rukav, pa će im šake ostati čiste. Ta je metoda učinkovitija od zaklanjanja usta rupčićem prigodom kašlja ili kihanja. U razdobljima prehlada treba učestalo prati (i dezinficirati) igračke i površine na kojima se djeca igraju.

Čišćenje nosa

Sluznica nosa prva je crta obrane od većine uzročnika upale dišnih puteva. Već je u prethodnom tekstu objašnjeno koliko je važno potaknuti prirodne mehanizme obrane. Nedvojbeno je od iznimna značenja uklanjati gnojni sekret iz nosa. Vlaženjem sluznice fiziološkom otopinom sekret se razrjeđuje, pa ga sluznica može učinkovitije ukloniti. Uz to što se povećavaju izgledi za brže izlječenje, smanjuje se opasnost od upale srednjeg uha. Na kraju nosne šupljine, na prijelazu nosa u ždrijelo, nalazi se treća mandula (adenoidne vegetacije). Riječ je o limfatičnom tkivu, koje se povećava dok je u pojačanoj funkciji obrane od uzročnika infekcije. Katkad je treća mandula tako velika da djetetu onemogućava disanje na nos. Djeca tada dišu na usta, govore kroz nos, lošeg su teka i hrču za vrijeme spavanja. Nevolja je što se upravo na mjestu gdje se nalazi treća mandula otvaraju cjevčice koje vode svježi zrak u srednje uho. Zbog upale sluznice nosa i povećanja treće mandule te se cjevčice zatvore, i to je prvi korak k upali srednjeg uha. Druga je nevolja što treća mandula nalikuje na sluzavi karfiol – u brojnim urezima nalaze se bakterije koje izazivaju dugotrajnu upalu i cijeđenje iz nosa – prema naprijed ili straga u ždrijelo. Kad dijete zaspi, oslabi refleks gutanja, pa umjesto da bude progutan, sekret se cijedi u dušnik i izaziva jake napade produktivna kašlja.

Stoga valja posvetiti posebnu pozornost čišćenju nosne šupljine. Vrlo su učinkoviti sustavi cjevčica koji podtlakom isisavaju sekret iz nosa. Cjevčice se priključuju na kućni usisavač, a konstrukcija sustava je takva da, bez obzira na jačinu usisavača, podtlak ne prelazi određenu razinu i može se bez opasnosti koristiti od najranije dobi. Prije isisavanja sekreta nosnu šupljinu treba navlažiti fiziološkom otopinom. Postoje i fiziološke otopine u obliku spreja koje su blago lužnate (npr. Nisita sprej), čime se pojačava kretanje trepetljika sluznice i njezino čišćenje.

Često se kod novorođenčadi susrećemo s problemom hroptanja u nosu. Najčešće se to događa zbog toga što se mlijeko iz želuca vraća u ždrijelo (bljuckanje), ali i u nos. Pritom pomaže ako se beba legne na povišeno uzglavljem (povisiti madrac na strani gdje je glava, a jastuke nikako ne stavljati u krevetić), uz primjenu fiziološke otopine i vlaženje zraka. Tek nakon što dijete pokazuje veće smetnje disanja na nos prigodom hranjenja, nos se može očistiti cjevčicom.