Diplomirana kućanica – Kad te jesen ulovi nespremnu

Odbjeglo ljeto

Može li mi netko reći – što se dogodilo s ovim ljetom? Kamo je pobjeglo? Nisam još stigla ni pošteno se nagunđati zbog vrućina, a sad odjednom stavljam zimski poplun na krevet i oblačim debele čarape. Godišnje doba odlučilo se promijeniti baš kad sam ja ležerno izašla vani u japankama. I naravno, smočila se do kosti i smrzla na putu do doma. Sad već par dana ne izlazim bez dugih rukava i Nisite u džepu.

Kome najteže pada kraj ljeta?

Iako je prošlo mnogo godina otad (neću baš točno navesti koliko), nagla promjena s ljeta na jesen uvijek me malo vrati u djetinjstvo i onaj osjećaj kad počinje nova školska godina. Prvi pad temperature kao da donese miris školskih knjiga i bilježnica, i onu blagu nervozu u trbuhu zbog vraćanja u školske klupe i ranog ustajanja. Za mene su ti dani završili, ali za moje Princezu 2 nisu, a Princezu 1 tek čekaju  (ona će još koju godinu uživati u vrtićkim radostima).

Iako voli školu više nego što sam je ja voljela (a to nije teško) vidim da Princezi 2 nije svejedno i da bi sigurno još mao odgodila jesen i početak škole. Danas sam je htjela malo pomiriti s tom idejom tako da je odvedem u shopping po novu školsku torbu, bilježnice i možda malo nove oblekice, ali nije se baš previše oduševila. Ja joj pokušavam obući duge hlačice, a ona se opire i traži ljetnu haljinicu, iako se sva naježila od hladnoće: “Ma što će mi to, mama, ljeto je još!”

salveo-blog-diplomirana-kucanica-2

Hiperaktivnost ili zvrkasta osobnost?

Tvrdoglava po prirodi (na mamu) uvijek se malo teže nosi s promjenama koje si nije u nekom trenutku sama zacrtala. U prvom razredu imali smo malo više problema. Nije imala poteškoća sa samim gradivom, ali imala je poteškoće s prihvaćanjem da na određenom satu mora raditi baš to i to. Zašto bi na satu matematike morala učiti zbrajanje, a baš se raspisala s novim slovima koje je naučila, ili, zašto bi morala učiti pjesmice na glazbenom ako joj se baš crta! I nikako da shvati tu frazu “sve u svoje vrijeme” i čemu to uopće služi… Uvijek kao navijena i u stotoj brzini, nikad ju nije bilo potrebno tjerati da se pokrene i da nešto radi, samo što joj se uvijek radilo sto drugih stvari osim baš te koja joj je u tom trenutku zadana, ili bi to počela raditi pa bi joj dosadilo nakon 5 minuta, jer se pojavilo nešto zanimljivije…

salveo-blog-diplomirana-kucanica-3

Tako smo, u razgovoru s učiteljicom, počeli sumnjati da je naša Princeza 2 hiperaktivna, odnosno da ima ADHD. Iako sve razumije i uz to je izrazito kreativna, nikako tu pamet i kreativnost usmjeriti na školske zadatke koje se traže po rasporedu. Mirno sjedenje za nju je viša matematika, a nikako da shvati da neke misli može i zadržati u svojoj glavi, odnosno da ne mora s cijelim razredom podijeliti baš sve što joj padne napamet (ili da barem digne ruku prije toga). Briga nas je odvela i do dječjeg psihologa. Nakon što je proveo 45 min s njom – malo su razgovarali, malo crtali, psiholog nam je vratio Princezu 2 s izjavom:

“Vaše dijete je potpuno zdravo i normalno.”

Pažnje nikad dosta

Dobili smo savjet da upišemo Princezu na dodatne aktivnosti gdje bi mogla ispuhati višak energije, da joj pokušamo svaki dan strukturirati vrijeme tako da joj raspored uđe u naviku. Također nam je napomenuo da pazimo na njezinu prehranu koja je jako bitna za rad mozga – puno voća, žitarica i mesa i da, prije svega, budemo sretni što imamo zdravo i živahno dijete puno energije i entuzijazma. Disciplina će, kaže, doći s vremenom.

salveo-blog-diplomirana-kucanica-4

Mi vjerujemo riječima stručnjaka, a da bi nam savjest bila još malo mirnija, odlučili smo se na dodatnu pomoć u obliku dodatka prehrani – Esprica, koji sadrži hranjive tvari korisne za koncentraciju. Kad bi barem, još uz to, imao nekog utjecaja na tvrdoglavost… Moja Princeza sad ne bi u ljetnoj haljinici bježala kroz kućna vrata, a ja ne bih trčala za njom s vestom u rukama :)