Grlobolja izazvana vraćanjem želučanog sadržaja u ždrijelo

Grlobolja je vrlo čest simptom zbog kojeg se pacijenti obraćaju liječniku ili ljekarniku, no samo mali broj njih zahtijeva antimikrobno liječenje, odnosno upotrebu antibiotika. Nažalost, gotovo redovito se popije „barem nešto od antibiotika za grlo“ i gle čuda! Neposredno nakon kure antibiotika ponovo osjećate nelagodu i bol u ždrijelu. Onda pomislite da vam treba neki drugi, jači antibiotik i tako iz mjeseca u mjesec uzimate lijekove bespotrebno. Neki od vas samoinicijativno rade brisove ždrijela i nosa, koji su u najvećem broju slučajeva uredni, odnosno nema nikakvih bakterija. I onda ste tek na sto muka! Kako je to moguće?!

Moguće je, jer velik broj grlobolja nije uzrokovan mikroorganizmima, već je rezultat promjena u mikrookolišu i makrookolišu. To podrazumijeva izloženost iritansima, suhom, hladnom ili pregrijanom zraku ili je pak ždrijelo samo nevin promatrač i „žrtva“ zbivanja na udaljenim mjestima kao što je npr. želudac u laringofaringealnom refluksu.

pregled-grla

LARINGOFARINGEALNI REFLUKS (LPR) je bolest koja označava prisutnost želučane kiseline i sadržaja u grkljanu, grlu, nosu i sinusima.

Najčešći simptomi su:

  • promuklost
  • dugotrajni kašalj
  • „pročišćavanje“ grla
  • otežano i bolno gutanje
  • osjećaj stranog tijela u grlu (kugla u grlu)
  • osjećaj pečenja jezika i usne šupljine
  • grlobolja
  • obložen jezik
  • parodontoza…

Radi se o kemijskoj ozljedi sluznice grkljana i ždrijela koju primarno izaziva solna kiselina i enzimi iz želuca. Sluznica grkljana i ždrijela nema obrambenih mehanizama za ovakvu ozljedu i stoga je dovoljna jedna epizoda refluksa u tjednu da dođe do oštećenja sluznice. Za razliku od toga, jednjak ima brojne mehanizme obrane te zbog toga samo svaki četvrti bolesnik ima smetnje u smislu žgaravice i bolova iza prsne kosti, što se naziva gastroezofagealni refluks (GERB).

Dakle, GERB nije isto što i LPR. U podlozi bolesti je oslabljen mišić (sfinkter) jednjaka (gornji visoko na vratu i donji uz želudac). Češći je u osoba koje imaju gastritis, a redovito se javlja u ljudi koji imaju želučanu kilu (HIJATUS HERNIJA). Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi i dovodi do pogoršanja bronhitisa, astme i alergijskih bolesti gornjih dišnih putova. Stoga ako imate astmu i ne možete je kontrolirati klasičnim lijekovima koje je propisao pulmolog, pomislite na LPR!

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i simptoma, a potvrđuje ORL pregledom pomoću endoskopske kamere kojom se pregledava ulaz u jednjak i glasnice. Konačna potvrda dijagnoze je rezultat 24-satne pH-metrije kojom se mjeri kiselost u jednjaku na dva mjesta tijekom 24 sata.

PREPORUKE ZA LARINGOFARINGEALNI REFLUKS

  1. Jedite češće manje obroke.
  2. Nemojte jesti tri sata prije spavanja.
  3. Izbjegavajte ljuto, začinjeno, kiselo, gazirano, prevruće i prehladno jelo i piće.
  4. Spavajte na povišenom uzglavlju.
  5. Izbjegavajte hranu koja “napuhuje “.
  6. Nemojte nositi pojas i odjeću koja radi pritisak na gornji dio trbuha.
  7. Regulirajte stolicu kako se ne biste naprezali prilikom defekacije jer svako podizanje intraabdominalnog tlaka pospješuje refluks.
  8. Ne podižite teške terete (npr. u teretani ili u svakodnevnom životu) iz istog razloga.
  9. Izbjegavajte dugotrajno sjedenje u položaju nagnutom prema naprijed (najčešće pri radu za stolom, na računalu i sl.) jer se na taj način također pojačava pritisak na želudac.
  10. Nemojte smetnje liječiti pastilama i tekućinama ili prirodnim lijekovima koji sadrže limunsku kiselinu, mentol i slično, jer time dodatno nadražujete sluznicu, već pastilama koje oblažu sluznicu i hidriraju je.

kaktus

LIJEČENJE

Liječenje se sastoji od gore navedenih higijensko-dijetetskih mjera i blokatora protonske crpke (IPP) koji se moraju uzimati dva puta dnevno tijekom tri mjeseca od postavljanja dijagnoze. Tablete se uzimaju 20 minuta prije obroka. Osim toga, između obroka uzimaju se preparati za neutralizaciju kiseline (lužine, alginati).

Kao pomoć mogu se upotrebljavati tzv. prokinetici, kao što je primjerice đumbir, koji ima zadaću „tjerati“ sadržaj iz želudca distalno (prema crijevu), a ne vraćati ga prema jednjaku i usnoj šupljini. Kao alternativa IPP preparatima mogu se uzimati preparati sladića („Tko se nervira želudcem, neka pije sladić!“).

prof. dr. sc.  Željka Roje,dr.med., spec.ORL
Privatna specijalistička ordinacija za otorinolaringologiju,  Split